Jozo Radoš, Europski parlament, EU, članstvo, Hrvatska, integracija

Na obilježavanje druge godišnjice hrvatskog punopravnog članstva u Europskoj uniji, jedanaest hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu za portal poslovni.hr iznijelo je svoje mišljenje o očekivanom, ostvarenom i onome što nas čeka u budućnosti.

Među tih jedanaest zastupnika je i Jozo Radoš (HNS, ALDE).

Radoševu izjavu prenosimo u cjelosti:

“Svaka država članica prihvaćanjem europske pravne stečevine poboljšava vlastite zakone. To u najširem smislu znači da su hrvatskim članstvom u Europskoj uniji bolje zaštićene temeljne demokratske vrijednosti, kao što su ljudska i manjinska prava, sloboda medija, sloboda govora i javnog djelovanja, otvorenost tijela javne vlasti, nezavisnost i kvaliteta pravosuđa, pristup informacijama, itd. Navedena postignuća teško je egzaktno mjeriti pogotovo u vrlo kratkom roku od dvije godine.

Postoje područja koja su mjerljivija, kao što su prometna povezanost, liberalizacija tržišta energije, fiskalna održivost, kretanja radne snage, itd. Tako su važni hrvatski energetski projekti postali projekti od zajedničkog interesa Europske unije. Hrvatska se integrira u europsko energetsko tržište, a sigurno je Hrvatskoj pomoglo i praćenje održivosti javnih financija kao i preporuke vezane za gospodarsku politiku u okviru europskog semestra. Hrvatska još nije u potpunosti integrirana u europsku magistralnu prometnu mrežu, ali će neki hrvatski magistralni pravci odnosno projekti (zračna luka Dubrovnik, pelješki most, obnova željezničkih pruga na koridorima 5c i 10) biti financirani iz posebnih europskih fondova.

Neki pokazatelji hrvatskog gospodarskog oporavka su ohrabrujući. To je s jedne strane vrlo blag rast bruto društvenog proizvoda, ali i vrlo snažan rast industrijske proizvodnje i izvoza, potpuno suprotan svim dosadašnjim trendovima. I jedan i drugi rast sigurno su u velikoj mjeri uzrokovani otvaranjem velikog tržišta Europske unije.
Jedan drugi proces koji se tiče slobode kretanja radne snage izaziva uznemirenost. Ne postoje precizni podaci o tom procesu, ali opravdana je bojazan da će potpuna sloboda rada u velikim zemljama (npr. Njemačka) privući hrvatsku radnu snagu, napose radnu snagu s boljim i atraktivnijim kvalifikacijama. Mislim da je odlazak mladih ljudi iz zemlje bolji nego njihova nezaposlenost u zemlji, ali o tom procesu se treba posebno brinuti i nastojati osigurati zapošljavanje mladih u Hrvatskoj i povratak onih koji su otišli, s novostečenim sposobnostima, nazad u zemlju.

Prednosti ulaska u Europsku uniju svakako su pravna stabilnost i sigurnost, otežani propadi u zaštiti demokratskih vrijednosti, povećana financijska odgovornost vlasti, energetsko i prometno povezivanje s ostalim članicama Europske unije, otvaranje tržišta roba i usluga, ali i radne snage, što u sebi nosi i šansu i priliku, ali i opasnost od povećane konkurencije.

Ono što smo propustili učiniti u dvije godine članstva tiče se istih ovih tema na kojima smo postigli uspjehe. Vrijeme je relativno prekratko, ne postaje egzaktni pokazatelji pa smo ograničeni na dojam i osjećaj. U hrvatskoj javnosti je prenaglašena tema korištenja kohezijskih i strukturnih fondova. Ti fondovi čine tek oko 0,5% bruto društvenog proizvoda EU, a gore spomenute politike utječu na proizvodnju i potrošnju više od 50% BDP-a EU. To ne znači da je korištenje tih fondova nevažno. O tome postoje različite ocjene. Ti se fondovi realiziraju kroz duže razdoblje pa je teško davati procjene na početku razdoblja korištenja. To će biti nešto lakše nakon uvođenja pravila N+2 u odnosu na sadašnje N+3 pravilo. Mislim da u vezi korištenja EU fondova postoji previše političkih prepucavanja, zbrajanja krušaka i jabuka.

Moj dojam je da je Hrvatska kao i u pretpristupnom razdoblju negdje u prosjeku, uzimajući u obzir kratkotrajno članstvo u EU i nedovoljnu izrađenost komplicirane infrastrukture korištenja navedenih projekata. No ideja je da se ne bude u prosjeku nego znatno iznad njega. Iako ohrabrujući porast industrijske proizvodnje i izvoza, dvaju negativnih pokazatelja hrvatskog gospodarstva zadnjih 20 godina, nisu još praćeni znatnim rastom zaposlenosti. To je bilo teško očekivati u općoj depresiji europskog gospodarstva i polagani izlazak iz recesije. Međutim, treba osobiti napor uložiti kako bi ovi pozitivni pokazatelji bili pretočeni i u znatan rast zaposlenosti.”